kestenova osa šiškarica – Dryocosmus kuriphilus Yatsumatsu
U Hrvatskoj se pojavljuje u svibnju 2010. godine. Štetnik je proglašen karantenskim na području cijele Europe i Hrvatske. Nađen je u okolici Lovrana, te zatim na Medvednici, Zagrebu i okolici. Štetnik je iz porodice Cynipidae – osa šiškarica. Stvaraju se šiške na izbojcima i listovima pitomog kestena. Ovaj štetnik napada samo pitomi kesten, pojavljuje se jednom godišnje i to u svibnju. Na listovima i izbojcima se razvijaju velike šiške od 5mm do 20 mm, blijedo zelene boje ili ružičaste gdje su ličinke štetnika prezimile gdje se razviju do odraslog oblika. Šiške se lako uoče na mladim izbojcima, glavnim žilama ili peteljkama lista. Razvoj šiški se pojavljuje na vegetativnim pupovima, te se time zaustavlja razvoj novih izbojaka i time smanjuje urod. Mnogi ju smatraju vrlo opasnim štetnikom kestena. Širi se letom samih osica, vjetrom i aktivnosti čovjeka, pa se i očekuje dalje širenje. Budući da je kestenova osa šiškarica karantenski štetnik u Hrvatskoj, primjenjuju se zakonske mjere po Pravilniku (NN 124/08) o mjerama sprečavanja, unošenja i širenja kestenove ose šiškarice. Tako svako pojavljivanje mladih šiški u proljeće ili starih smeđih šiški kasno ljeti ili u jesen treba odmah prijaviti Hrvatskom šumarskom institutu ili Šumarskoj inspekciji.
gljiva Cryphonectria (Endothia) parasitica koja uzrokuje rak kore
Ova gljiva se pojavljuje 1955. godine, a bolest se ubrzo proširila na čitava staništa pitomog kestena. Gljiva uzrokuje nekrozu kore i rakaste izrasline na izbojcima iz panja, granama i deblu. Ukoliko je deblo napadnuto, zaraženo se stablo suši. Bolest opasno ugrožava kestenova stabla i uzrokuje fiziološku slabost, a napada i vitalna zdrava stabla. Ukoliko je kesten zaražen rakom kore, on rađa plodove mnogo ranije od zdravih stabala te živi najviše 25 godina, dok zdrava stabla žive mnogo dulje. Zbog bolesti slabi sposobnost vegetativne obnove te se pogoršava njezina kakvoća, a što smanjuje njezinu gospodarsku i ekološku vrijednost. Rak kestenove kore uočava se na glatkoj kori mladih stabala, što je puno teže na starijim stablima s razvijenom hrapavom korom. Raspoznati se mogu po formiranim izbojcima ispod mjesta zaraze. Postoji više tipova raka: površinski, aktivni i kalusirajući, kao i broj rakastih tvorevina na stablima. Kod površinskog raka kora je hrapava, a deblo na mjestu zaraze zadebljano. Aktivni rak čine uzdužne pukotine, otvorene rane, i žuto-smeđa plodišta gljive C. parasitica. Kalusirajući rak prepoznaje se po formiranom kalusnom staničju oko rane. Kemijsko suzbijanje je vrlo skupo i ekološki nepovoljno. Jedina mjera zaštite je krčenje oboljelih stabala i rezidba zaraženih grana i grančica.
Fitoftora – Phytophtora
Koliko su opasne bolesti uzrokovane gljivama roda Phytophtora, govori sam naziv „phytophtora“ koji potječe iz grčkog a što znači „razarač biljaka“. U mnogim europskim državama dobro je poznata tintna bolest (ink disease) čiji su uzročnici pripadnici spomenutog roda P. megasperma, P. cryptogea, P. syringae, P. cambivora, P. citricola, P. cactorum i P. cinnamomi. Tintna bolest jedna je od najvažnijih razarajućih bolesti na pitomom kestenu u Europi. Ona uzrokuje trulež korijena, vrata korijena i trulež odraslih stabala i sadnica. Uzročnici žive u tlu, napadaju stabla preko korijena, napadaju oslabljena stabla, a kod unesenih vrsta koje su bez otpornosti napadaju i zdrava stabla. Za širenje je neophodna voda. Na odraslim stablima simptomi bolesti manifestiraju se na listovima koji budu klorotični i sitniji, krošnja je prorijeđena, a nezreli plodovi ostaju visjeti na stablu nakon otpadanja listova. Nakon skidanja kore lijepo su vidljive tamne nekroze na vratu korijena i stabla, kao da ih je spržio plamen. Najviše je zaraženo glavno korijenje. Tijekom proljeća i jeseni stabla proizvode crni eksudat čije su mrlje vidljive po okolnom tlu. Otuda i ime „tintna bolest“ ili „ink disease“. Na mladim stablima s glatkom korom nekroze su vidljive i bez skidanje kore, kao utonule, slabo raspucane zone na bazi stabljike. Na zaraženim sadnicama u rasadnicima ili nasadima dolazi do bržeg ili postepenog venuća listova. Na glavnom korijenu razvije se velika nekroza koja se proteže i na bočno korijenje sve do na nekoliko centimetara od stabljike. Ova bolest u Europi je utvrđena u Italiji, Francuskoj, Španjolskoj, Portugalu, Grčkoj, Švicarskoj, Velikoj Britaniji, Turskoj, Mađarskoj, Slovačkoj, Rumunjskoj, Makedoniji i Azerbajdžanu. U nekim je slučajevima ugrozila dizanje novih nasada i opstanak starih. U Hrvatskoj je utvrđena na stablima pitomog kestena još 20-ih godina prošlog stoljeća, a uzročnik je P. cambivora. Osim kestena, od šumskog drveća u Hrvatskoj utvrđena je na bukvi, johi i topoli. Ta bolest nije tako agresivna kako rak kestenove kore, ali opasno ugrožava prirodne sastojine u šumama i nasade kestena, koji su kod nas tek u osnivanju. Osim 7 pseudogljiva roda Phytophtora, uzročnika tintne bolesti, pojavila se još jedna bolest nazvana „Sudden Oak Death” ili „naglo odumiranje hrastova“ čiji je uzročnik još jedna fitoftora P. ramorum. Bolest dovodi do ugibanja stabala hrasta, ali i velikog broja drugih vrsta drveća, poput kestena, na kojima parazitira. Razorne su posljedice na populaciju hrasta u SAD, a prisutna je i u Europi. Tipični simptomi javljaju se u vidu smeđe crnih rakastih tvorevina na deblu, iz kojih izlazi tamno crveni iscjedak i sušenja listova što je u mnogim slučajevima na kraju dovelo do ugibanja stabla. U Europi P. ramorum većinom je utvrđena na Rhododendronima i Viburnumu, ali i na drugim kulturama u rasadnicima u Belgiji, Danskoj, Finskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Irskoj, Italiji, Litvi, Nizozemskoj, Norveškoj, Poljskoj, Srbiji, Sloveniji Španjolskoj (Asturias, Galicija, Baleari, Mallorca), Švicarskoj, Švedskoj i Velikoj Britaniji. Od studenog 2002. poduzete su hitne mjere od strane država članica EU kako bi se izbjeglo unošenje i širenje P. ramorum te je svrstana na listu karatenskih bolesti u Europi. Njena prisutnost u susjednim državama u Sloveniji i Srbiji, gdje je utvrđena na rododendronima, upozorava na opasnost od posljedica mogućih zaraza kestenovih stabala u Hrvatskoj.
potkornjaci
Osim što su česti štetnici šuma, napadaju i ukrasno drveće, voćnjake i vinograde. Rupice na stablu ili granama voćaka ukazuju na prisutnost potkornjaka. Uvjeti koji prethode masovnoj pojavi ovih štetnika poglavito su klimatski, ali značajno je i opće i zdravstveno stanje nasada. Najčešće napadaju oslabljena i oštećena stabla od suše, mraza ili tuče. Pri jačoj brojnosti potkornjaci mogu napasti i mlađa stabla, posebice ukoliko se plantažni nasadi nalaze u blizini šuma. Najznačajnije dvije vrste potkornjaka na našem području su mali voćni potkornjak (Scolytus rugulosus) i voćni sipac (Xyleborus dispar). Prva generacija potkornjaka javlja se rano u proljeće i traje sve do kraja svibnja, u kasnim godinama i u lipnju. Let traje dosta dugo. Nakon parenja ženke traže odgovarajuće stablo u koje se ubušuju. Ženka se nakon kopulacije ubušuje u drvo, a na kraju bušotine odlaže jaja iz kojih se izlegnu larve. Larve se hrane gljivicom roda Ambrosia koja se razvija u izbušenim hodnicima. Odrasli insekti se pojavljuju u augustu. Bušotine se nalaze u zoni pupa ili drugdje u deblu ili granama. Buše hodnik dugačak nekoliko centimetara. Od tog hodnika odvajaju se ogranci prema gore ili dolje, paralelno s osovinom stabla ili grane. Ženke odlažu u prosjeku 50-ak jaja. Napadnuto mlado stablo ili sadnica mijenja boju kore, listovi postaju manji, latice cvijeta su bez boje, a ubrzo uslijedi sušenje izdanaka i cijele biljke. Ličinke koje se hrane gljivicama ne buše dalje hodnike. U jesen se ličinke kukulje pa prezime odrasli kukci. Ukoliko se odstrane polusuhe grane i oslabljena stabala u voćnjaku smanjuje se mogućnost naseljavanja potkornjaka. Već napadnuta stabla treba rano u proljeće prije nego izađu odrasli oblici uklanjati iz nasada i spaliti, obzirom da štetnik prezimljava u njima. U proljeće prije kretanja vegetacije, a najkasnije do prve pojave stadija “mišjih uši” preporuča se postaviti mirisne lovne mamce. Mamci se sastoje od vizualnih atraktanta u obliku crvenih ljepljivih ploča u kombinaciji sa posudama punjenim 94 % etilnim alkoholom razrijeđenim s vodom u omjeru 1:1 koje privlače odraslog kukca. Plastične boce je potrebno pričvrstiti blizu debla u visini očiju te pri vrhu treba izbušiti rupice. Po nekim podacima veći je ulov na mamcima postavljenim bliže tlu. Dovoljno je postaviti jednu crvenu ljepljivu ploču i posudu s alkoholom na hektar za praćenje prisutnosti ovih štetnika. Ukoliko se utvrdi prisutnost potkornjaka u voćnjaku broj mamaca bi se trebao povećati na 8-10 na hektar kako bi se utjecalo na smanjenje populacije ženki. Mogu se koristiti kupovne križne ploče npr. Rebell Rosso ili napraviti mamce u kućnoj izvedbi. Plastične ploče se oboje u crveno i premažu ljepilom za miševe.
srne, zečevi i voluharice
Sadnice je prvih godina potrebno zaštititi od srna, zečeva i voluharica. Nasad se preporučuje ograditi, a dodatno postoje takozvane tube koje se postavljaju uz svaku sadnicu. Što se tiće voluharica može se uz kestene prosipati sitno mljeveno staklo