Postoje više različitih vrsta kestena, a najpoznatija podjela koja je prisutna u narodu je ona na divlji i
pitomi kesten. Iako se kod nas riječ „pitomi“ upotrebljava za biljke ili životinje koje se uzgajaju radi nekih
svojih osobina korisnih za čovjeka, kod kestena je nešto drugačije. Pitomi kesten onaj je koji ima plodove
koji se koriste u prehrani i uglavnom je rasprostranjen u šumama, dok plod divljeg kestena nije jestiv te
se samo zbog ljepote stabla, lišća i cvijeta sadi u naseljima, najčešće kao drvoredi uzduž gradskih ulica.
Tek se u zadnje vrijeme i pitomi kesten počinje intenzivnije uzgajati kao voćna vrsta u plantažnim
nasadima.
Tako se u našim krajevima u osnovi razlikuju dvije osnovne vrste kestena: pitomi kesten (Castanea
sativa) i divlji kesten (Aesculus hippocastanum). Pri tome je važno naglasiti da govorimo o potpuno dvije
različite vrste koje su samo zbog sličnosti svojih plodova dobile isti naziv – kesten. Narodni nazivi za
pitomi kesten su također: pravi kesten, šumski kesten, kestanj, kostanj, koštan, marun, gorski kesten,
kostanja. Samo se pitomi kesten koristi u ljuskoj ishrani. Plod pitomog kestena ima visoku kaloričnu
vrijednost, a od ostalih orašastih plodova razlikuje se po tome što je udio masti znatno smanjen, ima
visoki udio škroba i jedini sadrži vitamin C.
Najznačajniji predstavnici pitomog kestena su: europski pitomi kesten (Castanea sativa), kineski pitomi
kesten (Castanea mollissima), japanski pitomi kesten (Castanea crenata) i američki pitomi kesten
(Castanea dentata).
