Klimatski uvjeti

Cfb – umjereno topla vlažna klima s toplim ljetima

zime hladne, ljeta topla
– pravilan raspored padalina kroz cijelu godinu – istočni dio manje padalina
(utjecaj kontinentalnosti)
– temperaturna inverzija – u nižim predjelima hladnije nego u višim

Zemljiste se nalazi na povisenom dijelu

umjereni toplinski pojas

ciklone – nastaju nad oceanima i donose kišovito i
nestabilno vrijeme
Islandska ciklona (zimi)
anticiklone – donose stabilno vrijeme bez naoblake
Azorska anticiklona (ljeti)
Sibirska anticiklona (zimi)

ljeti na naše područje pristiže vruća zračna masa sa
sjevera Afrike – donosi ljetne vrućine

insolacija – količina osunčanosti, mjeri
se brojem sunčanih sati u godini 1801-1900 sati

Srednja godišnja temp. zraka (°C) 8-12 °C

Srednja godišnja količina padalina (mm) 800-1000mm

u unutrašnjosti Hrvatske vjetrovi se zovu po stranama svijeta, a
najviše pušu sjevernjak i zapadnjak

Jugo
– puše kao jugoistočni vjetar, donosi naoblaku,
kišovito i toplo vrijeme (nakupi se vlage
prilikom prelaska preko Sredozemlja)
– ponekad donosi prašinu iz Afrike (blatne kiše)

prevladava umjereno topla vlažna klima s toplim ljetima (Cfb)
– zime hladne (niže od 0 °C), ljeta topla (više od 22 °C)
– pravilan raspored padalina tijekom godine (snijeg se zadržava do 40 dana)
– zimi se javljaju temperaturne inverzije – u nižim predjelima je
hladnije nego u višim (zadržava se hladni zrak i naoblaka)
– količina padalina se smanjuje od zapada prema istoku – utjecaj
kontinentalnosti

Ledeni dani su dani kada je najniža temperatura ispod -10°C. Takvih dana tijekom godine u Hrvatskoj ima najmanje. U prosjeku ih je 10-15 u nizinskom dijelu panonske Hrvatske

Hladni dani ili dani s mrazom su dani kada se temperatura zraka barem jednom tijekom dana spusti ispod 0°C. Takvi dani su važni za poljoprivredu, a posebno je značajni srednji početak i svršetak mraznog razdoblja. U kontinentalnom dijelu Hrvatske bezmrazni dani su u pravilu samo lipanj, srpanj, kolovoz i veći dio rujna, a u primorju bezmrazno razdoblje traje od početka svibnja do početka studenog.

Topli dani su dani kada temperatura zraka tijekom 25 sata barem jednom je jednaka ili veća od 25°C, a takvi dani su znatno zastupljeni u cijeloj Hrvatskoj osim na najvišim planinama. U kontinentalnom dijelu Hrvatske, sjevernome primorju i zagori ima ih 100-200, u srednjem i južnom primorju više od 130, a u višim gorskim predjelima 40-70 (na Zavižanu je samo 3 topla dana u godini). Diljem Hrvatske javljaju se u razdoblju od travnja do kraja rujna, u primorju su mogući i u listopadu, no u velikoj su mjeri karakteristični za ljetne mjesece (75-80%).

Vrući dani, kada je temperatura zraka barem jednom tijekom 24 sata jednaka ili viša od 30°C, ima u kontinentalnom dijelu 15-30 dana u godini, u gorskom dijelu manje od 15, a u primorju posvuda više od 15, ponegdje u Dalmaciji i više od 40 dana. Ograničeni su na ljetne mjesece, ali mogu biti zabilježeni i u kasno proljeće ( svibanj i lipanj) ili ranu jesen (rujan).

Dani s toplom noći su vrlo rijetki. Tada se temperatura zraka tijekom cijelog dana ne spušta ispod 20°C. Takvi se dani u kontinentalnom dijelu Hrvatske javljaju u prosjeku jednom u nekoliko godina, dok su u primorju česti tijekom ljetnih mjeseci, na sjeveru 10-30 dana, i još češće u južnom primorju (ponegdje do 70 dana u godini).

Padaline su najčešće u obliku kiše, a u hladnijem dijelu godine se javlja i snijeg. Hrvatska gotovo posvuda ima dovoljno padalina, iako u nekim krajevima postoje znatne razlike između najsušnijeg i najkišovitijeg mjeseca. Raspodjela padalina najviše ovisi o učestalosti prolaza ciklona (niskog zračnog pritiska) i razdoblja stabilnih anticiklona (visokog zračnog pritiska), a modifikatorski utjecaj reljefa također je izuzetno velik. U jesen i zimi stvaraju se islandske i genovske ciklone koje donose vlažno i nestabilno vrijeme, dok u ljeti azorska, a zimi i sibirska anticiklona uzrokuju stabilno vrijeme. Primorske planine i panonske gore su znatne orografske barijere na kojima se kondenzira veći dio vlage nego u drugim krajevima. Svaka planina ili gora primljenom količinom padalina ističe se kao otok u odnosu na niže krajeve. Izuzme li se utjecaj reljefa u Hrvatskoj se može zapaziti prilično pravilan raspored količina padalina. U panonskom području one se smanjuju od zapada prema istoku, a u primorju od jugoistoka prema sjeverozapadu. Od obale prema unutrašnjosti primorja količine padalina se povećavaju.

Prosječne količine padalina tijekom godine kreću se u obalnom pojasu između 700 i 1000 mm (ili litara na četvorni metar), u neposrednom zaleđu između 1000 i 1500 mm, u Lici i Gorskom kotaru do 2000 mm, a na višim planinama više od 2000 mm, na goranskim planinama i više od 3000 mm. Kontinentalni dijelovi Hrvatske na sjeveru i istoku primaju u prosjeku 700 do 1200 mm padalina.

Godišnji hod (režim) padalina ima veliku važnost i bitno utječe na razgraničenje između pojedinih klimatskih tipova unutar klimatskog razreda C (umjereno tople kišne klime) kojemu pripada cijela Hrvatska osim najviših planina.
Snijeg je uobičajena pojava u većem dijelu Hrvatske iako ima dosta nizinskih panonskih predjela gdje katkada može tijekom cijele zime izostati. Tamo gdje je redovita zimska padalina, njegov udio u ukupnoj količini padalina kreće se od 5% do 20%.